One nisu znale za dijetu, teretana je reč koju nikad nisu ni izgovarale, a kardio trening da i ne pominjemo, a opet – sve su bile idealno mršave i srećne jedući hleb, krompir i pite
Ponekad listam stare albume svojih roditelja i zakačim se za fotografije. Gledam sliku svoje bake koja me nosi u rukama, gleda u mene s puno ljubavi, a strukić joj kao kod tinejdžerke. Stvarno, ne preterujem.
Ali u stvari, nije bilo posebne teorije. Žene 70-ih nisu se mučile sa proteinima i dijetama, nisu radile kardio na prazan stomak i nisu pile vodu sa limunom ujutru „da bi ubrzale metabolizam“. Ali su gubile na težini. I to još kako.
Bila sam opčinjena. Počela sam da kopam dublje. Ne iz nostalgije za Jugoslavijom — rođena sam kada je već počela da se raspada. Već zato što kao ljubitelj fitnesa vidim da neki od principa iz tog vremena i dalje funkcionišu. Jednostavno smo zaboravili na njih. Ili smo ih zamenili za fitnes sprava i 17 različitih zdravih doručaka napravljenih od kinoa i čia semena.
Evo šta je funkcionisalo 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, a danas je zaboravljeno. Zahvaljujući ovim trikovima, milioni žena su ostali u formi – uprkos pecivima, krompiru i čaju sa kriškom džema.
Jednostavno je. Nema super aplikacija. Samo fiziologija, ritam i disciplina.
Savet br. 1: Jednostavnost ishrane = manja šansa za prejedanje
Žena u doba Jugoslavije nije bila na dijeti „bez ugljenih hidrata“, nije isprobavala povremeni post i nije posipala laneno seme u kašu. Ali je jela… kao normalna osoba. Bez fanatizma, ali i bez preterivanja.
Nije bilo stalnog pristupa čokoladicama, pici, pecivima i bureku. Ali postojala su jednostavna jela od žitarica, krompira, povrća, mleka i mesa – i sve to u umerenim količinama.
Evo kako je to izgledalo u praksi:
Doručak – palenta ali od celog kukuruznog brašna ili parče crnog hleba uz jaja, ponekad sendvič sa domaćom slaninom…
Ručak: Pasulj ili supa, dinstani krompir sa mesom, salata.
Večera: sveži sir, jogurt, kuvane makarone, nešto što je ostalo od ručka.
I evo u čemu je trik. Sve je ovo obična hrana. Ali je imala manje rafinisanog šećera, manje je bila izazovna “za jelo“, i što je najvažnije, nije bilo navike grickanja po ceo dan. Čak se ni pite nisu pravile svaki dan, a kolači pogotovo.
Osim toga, sva ova hrana je morala da se spremi ručno, a danas je dovoljno da pozovete broj telefona i da poručite raznorazne đakonije. Tada smo morali:
- stajati u redu na kasi;
- doneti namirnice iz radnje;
- stajati pored šporeta;
- zatim sve ručno oprati.
Savet br. 2: Jedite po rasporedu – bez grickalica, užinica, kao u vojsci
Ako biste rekli ženi iz doba Jugoslavije: “Jede mi se nešto između ručka i večere“, pogledala bi vas kao da ste ludi. Ko normalan jede između obroka? “Pa, pokvarićeš obrok!”
Režim je bio strog, gotovo vojnički. I ne zato što je neko brojao kalorije. Tako je jednostavno bio uređen život. Posao, ručak po rasporedu, kućni poslovi, večera i spavanje.
Standardni režim:
- Doručak: od 7:00 do 8:00 (pre odlaska na posao);
- Ručak: strogo u 13:00 (kod kuće ili u menzi);
- Večera: do 19:00 (po povratku, sa celom porodicom).
Zašto je ovo najbolji način ishrane:
- Redovna ishrana uči telo stabilnom ritmu: nema skokova šećera – nema brutalnog apetita.
- Želudac se odmara između obroka.
- Jetra i pankreas nisu opterećeni 24/7.
- Telo „razume“ da je hrana po rasporedu i ne paniči.
- I da, nema kasnih večera uz TV seriju, posle kojih zaspiš kao klada. Ljudi u doba Jugoslavije su rano legli jer su ujutru morali na posao. A jesti noću je jednostavno ludo.
Savet br. 3: Oblik je sporedni efekat načina života
Žene u Jugoslaviji su gubile na težini ne zato što su to želele, već zato što nisu mogle da se uzdrže od kretanja. Evo primera iz vremena moje bake:
Buđenje u 6:00, doručak za celu porodicu, deca se spremaju.
Idi peške do autobusa, pa na posao.
Smenu provodi na nogama, ali ona takođe vodi celo domaćinstvo.
Prodavnica nije udaljena 5 minuta vožnje, već kilometar i jače i nazad sa torbama.
Kuća, kuvanje, čišćenje, peglanje, pranje na ruke odeće i odeće, kao i suđa (nije bilo mašina).
Posle tog posla spava kao onesvešćena, a o kakvoj teretani da razmišlja? Kakva traka za trčanje?
Ali svakodnevna aktivnost je bila ušivena u rutinu. I ovo je bolje od bilo kakvog kardio treninga. Stalno se krećete, u dobroj ste formi i ne sedite na jednom mestu.
Plus, nema brze hrane. Da biste pojeli pitu, morate umesiti kore, otići po jaja u kokošinjac, kupiti sir na pijaci pa sve to sjediniti u pitu. To je mnogo više posla, nego svratiti u prvu pekaru i kupiti burek.
Šta to možemo da uradimo danas po uzoru na domaćice iz Jugoslavije?
Pravilo broj 1: Jedite po rasporedu
Odredite sebi jasno vreme obroka i ne odstupajte od njega. Doručak, ručak, večera – po satu. I bez grickanja između obroka. Da, prvih nekoliko dana će biti teško. Onda će se telo prilagoditi. Apetit će se smiriti, neće biti želje za slatkišima.
Pravilo br. 2: Pojednostavite svoju ishranu
Što manje nepotrebnog, to bolje. Žitarice, povrće, meso, mlečni proizvodi. Nema potrebe za 20 superhrane i prekomorskim receptima. Hranite se na način koji vam je razumljiv i zadovoljavajući. Ne „glamurozno“ i moderno.
Pravilo br. 3: Krećite se opušteno
Nema potrebe za maratonima. Ali prošetajte do prodavnice, popnite se stepenicama, operite pod, oribajte wc, sredite kuhinju. I idealno, neke jednostavne jutarnje vežbe.
Pravilo br. 4: NE OPTEREĆUJTE SE
Žene u Jugoslaviji su gubile težinu jer nisu sebe opterećivale da budu vitke. Imale su ritam, režim, prirodnu aktivnost i ograničen pristup višku hrane. To nije bila dijeta – to je bio način života.