Pola stoljeća prošlo je od tragične smrti legendarne Silvane Armenulić, ali bol koju je njen odlazak ostavio u srcu kćerke Gordane Goge Armenulić nije nestala. Na 50. godišnjicu majčine pogibije, Gordana je na društvenim mrežama objavila izuzetno emotivnu poruku koja svjedoči o ljubavi, čežnji i praznini koju ni vrijeme nije uspjelo popuniti.
50 godina bez tvog zagrljaja
Dok se milioni ljudi Silvane sjećaju kao jedne od najvećih pjevačica narodne muzike, njena kćerka je pamti prije svega kao majku čiji joj je zagrljaj nedostajao tokom čitavog života.
– Majko moja… 50 godina bez tvog zagrljaja, a nijedan dan bez tebe u mom srcu. Danas je tačno pola vijeka otkako je moj svijet stao. Pedeset godina otkako je jedan tragični trenutak oteo moju majku, a meni ostavio prazninu koju ništa i niko nikada nije mogao da popuni – napisala je Gordana.
Posebno su dirljive njene riječi o tome kako je Silvana za javnost bila velika zvijezda, dok je za nju predstavljala čitav svijet.
– Za cijeli svijet bila si Silvana Armenulić, kraljica pjesme, žena anđeoskog glasa, legenda čije pjesme ni vrijeme ni zaborav ne mogu ugasiti. A za mene… bila si mama. Moja majka. Moj dom. Moja sigurnost. Dio mene koji je otišao prerano, a koji sam čitavog života tražila u uspomenama, u starim fotografijama, u tvom glasu koji i danas odjekuje kroz moje srce – poručila je.
„Ostarila sam čekajući da se vrata otvore“
U nastavku objave Gordana je opisala koliko joj je tokom svih ovih godina nedostajala majčina blizina, ali i koliko je puta poželjela nešto što se više nikada nije moglo dogoditi.
U naručju majke
– Prošlo je pedeset godina, majko moja. Pedeset godina bez tvog zagrljaja, bez tvog mirisa, bez mogućnosti da ti kažem koliko te volim. Ostarila sam čekajući ono što nikada nije moglo da se dogodi – da se vrata otvore, da se pojaviš i da makar na jedan jedini trenutak ponovo budem samo tvoje dijete, u naručju svoje majke.
Gordana je priznala da se nikada nije pomirila s tvrdnjom da vrijeme liječi sve rane.
– Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Ne znam ko je to izmislio, ali znam da postoje rane koje vrijeme samo nauči da šute. A moja nikada nije prestala da boli.
Iako je Silvanin glas ostao sačuvan u pjesmama koje se slušaju i danas, njena kćerka ističe da nijedna uspomena ne može zamijeniti običan razgovor s majkom.
Nedostaješ mi…
– Koliko bih samo dala za jedan jedini razgovor s tobom. Za jedan pogled. Za jednu tvoju riječ. Za ono najobičnije, a meni najveće na svijetu: da mogu da ti kažem „Mama, nedostaješ mi“.
Posebno bolne riječi o preminulom sinu
Najpotresniji dio Gordanine objave odnosi se na njenog preminulog sina Aciku. U mislima o majci i sinu, koje je oboje izgubila, pronašla je i tračak utjehe.
– Danas, poslije pola vijeka, imam jednu misao koja mi istovremeno slama srce i donosi trunku utjehe. Volim da vjerujem da si sada tamo negdje, na nebu, ponovo zagrlila svog unuka, mog Aciku, mog voljenog sina. Da ste zajedno, tamo gdje nema rastanaka, suza ni bola. Da ga čuvaš onako kako sam ja čitavog života čuvala tebe u svom srcu.
U nastavku je poručila da, bez obzira na godine koje su prošle, nikada nije prestala biti Silvanina djevojčica.
– Nisam prestala da budem tvoje dijete. Ni onda kada sam morala da odrastem bez tebe. Ni onda kada mi je život donosio najteže dane. Ni danas, poslije pedeset godina.
„Danas ne oplakujem legendu, danas plačem za svojom majkom“
Plačem za majkom
Na kraju objave Gordana je još jednom podsjetila na razliku između Silvane koju je poznavala publika i majke za kojom ona tuguje već pet decenija.
– Danas ne oplakujem samo legendu koju je izgubio svijet. Danas plačem za svojom majkom. Za ženom koju su milioni voljeli, a čiji je zagrljaj meni bio vredniji od čitavog svijeta.
– Pedeset godina, majko moja… A ja bih i danas, kada bih mogla da biram, izabrala samo jedno: još jedan trenutak s tobom. Počivaj u miru, anđele moj. Ako postoji nebo na kojem se majke i djeca ponovo pronalaze, vjerujem da si danas bliže nego ikada mom Aciki. Volim te, mama. Danas. Sutra. Dok dišem. I zauvijek. Tvoja kćerka – završila je Gordana svoju potresnu poruku.
Silvana Armenulić tragično je izgubila život 10. oktobra 1976. godine, u saobraćajnoj nesreći u kojoj je poginula i njena sestra Mirjana Bajraktarević.
Pedeset godina kasnije, njene pjesme i dalje žive, a emotivna ispovijest kćerke Gordane podsjetila je da se iza velike muzičke legende krije i jedna porodična tragedija čije posljedice vrijeme nije uspjelo izbrisati.
Za publiku je Silvana bila i ostala nezaboravna kraljica narodne pjesme. Za Gordanu je, i nakon pola stoljeća, ostala samo jedno – mama.
(Naj portal)
