Kada je sedamdesettrogodišnja udovica Mejra jednog jutra otvorila vrata svoje stare kuće, ugledala je nešto zbog čega joj je bakrena kanta ispala iz ruke. Nasred dvorišta, na mjestu gdje je prethodne večeri rasla stara kruška, stajao je potpuno novi bunar.Nađi Savete
Oko njega je bio uredno složen kamen, postavljena mala drvena nadstrešnica, a pored ručke visjela je nova pocinčana kanta. Mejra je prišla oprezno, kao da se plaši da će sve nestati ako ga dotakne. Spustila je kantu i izvukla hladnu, bistru vodu.
Prvi put nakon gotovo dvadeset godina nije morala pješačiti dva kilometra do seoskog bunara. Ali kada je počela obilaziti komšije i pitati ko je tokom noći napravio bunar, svi su tvrdili da ne znaju ništa.
Čak su i ljudi koji su prethodnog dana sjedili ispred prodavnice i smijali se dok je nosila dvije teške kante govorili da nisu vidjeli nikakve radnike. Tek nekoliko dana kasnije Mejra je pronašla neobičan znak urezan u drvenu nadstrešnicu, isti onaj koji je njen pokojni muž nekada crtao na svim svojim alatima.Kupi ukrase odmah
Tada je shvatila da bunar možda nije poklon nepoznatog dobročinitelja, nego posljednji dio obećanja koje je njen muž dao mnogo godina prije smrti.
Mejra Halilović živjela je u malom selu nedaleko od Bugojna. Njen suprug Ismet bio je poznat kao vrijedan zidar i majstor za kamene bunare. Tokom života izgradio je desetine bunara u okolnim selima, pomagao komšijama da pronađu vodu i često radio za mnogo manje novca nego što je njegov posao vrijedio.
Testiraj vode
Međutim, kada je prije devetnaest godina iznenada umro, Mejra je ostala sama u staroj kući na kraju sela. Njihov jedini sin Samir tada je već živio u Njemačkoj, gdje je radio kao građevinski inženjer. Redovno je slao novac i molio majku da se preseli kod njega, ali Mejra nije željela napustiti kuću u kojoj je provela gotovo cijeli život.
Nekada su Mejra i Ismet imali mali bunar iza kuće, ali je nakon nekoliko sušnih godina presušio. Ismet je planirao iskopati novi, dublji bunar na drugom dijelu dvorišta, gdje je vjerovao da postoji podzemni izvor.
Međutim, prije nego što je uspio započeti radove, razbolio se i ubrzo umro. Mejra je nakon njegove smrti pokušala pronaći majstore koji bi završili posao, ali su cijene bile previsoke za njenu skromnu penziju. Zato je nastavila nositi vodu iz seoskog bunara koji se nalazio gotovo dva kilometra od njene kuće.Water
Prvih nekoliko godina taj put nije joj predstavljao veliki problem. Svakog jutra uzimala bi dvije kante, polako hodala seoskim putem i vraćala se kući prije nego što sunce postane prejako.
Međutim, kako je starila, put je postajao sve teži. Koljena su je boljela, ruke su joj se tresle, a tokom zime morala je paziti na zaleđene dijelove puta. Ponekad bi joj trebalo gotovo sat vremena da donese dovoljno vode za kuhanje, pranje i nekoliko kokoši koje je držala iza kuće.
Komšije su je često viđale kako prolazi pored njihovih kuća s teškim kantama. Neki bi je pozdravili, ali rijetko ko bi ponudio pomoć. Posebno su je boljeli komentari nekoliko muškaraca koji su svakog jutra sjedili ispred seoske prodavnice.
Govorili su da je sama kriva što ne želi otići sinu u Njemačku i da bi joj bilo pametnije prodati staru kuću nego svakodnevno nositi vodu. Mejra je obično prolazila bez riječi, iako bi joj se ponekad oči napunile suzama.
Jednog vrelog augustovskog dana, dok je nosila dvije pune kante uz strmu stazu, Mejra je osjetila snažnu vrtoglavicu. Pokušala je sjesti na kamen pored puta, ali joj je jedna kanta ispala iz ruke i voda se prosula po prašnjavoj zemlji.
Nekoliko muškaraca koji su sjedili ispred prodavnice vidjeli su šta se dogodilo, ali niko nije ustao. Jedan je samo dobacio da bi joj sin mogao kupiti cisternu ako već ne želi napustiti selo. Mejra je polako ustala, pokupila praznu kantu i nastavila prema kući, osjećajući se usamljenije nego ikada prije.Testiraj vode
Te večeri nazvala je Samira i prvi put priznala koliko joj je teško. Sin se zabrinuo i ponovo je zamolio da dođe živjeti s njim u Njemačku. Međutim, Mejra je odgovorila da ne može napustiti Ismetovu kuću i grob koji se nalazi na malom seoskom mezarju.
Samir je dugo šutio, a zatim joj rekao da će uskoro doći i pokušati pronaći rješenje. Mejra nije željela da se sin previše brine, pa je brzo promijenila temu i počela ga ispitivati o unucima.
Nekoliko sedmica kasnije Samir je došao u selo. Obišao je majčinu kuću, pregledao stari presušeni bunar i razgovarao s nekoliko lokalnih majstora. Međutim, kada je čuo koliko bi koštalo bušenje novog bunara i postavljanje pumpe, shvatio je da posao neće biti jednostavan.
Morao je pronaći pouzdane stručnjake, provjeriti podzemne vode i osigurati da bunar bude siguran za upotrebu. Mejri nije rekao ništa o svojim planovima, jer nije želio da se unaprijed raduje ako se ispostavi da na njihovom zemljištu nema dovoljno vode.Podrži udruženja
Tokom boravka u selu Samir je pronašao staru očevu bilježnicu među alatima u šupi. U njoj su se nalazili crteži bunara, mjerenja dubine i bilješke o podzemnim izvorima u okolini.
Na jednoj stranici Ismet je nacrtao plan novog bunara za njihovo dvorište, s precizno označenim mjestom pored stare kruške. Ispod crteža napisao je: „Ovdje bi voda trebala biti na dubini od dvanaest metara.
Kada završim posao kod Huseina, iskopat ću bunar da Mejra više ne mora nositi vodu.“ Samir je dugo gledao u očev rukopis, osjećajući kako mu se vraćaju uspomene na djetinjstvo i dane kada je pomagao ocu u radionici.
Odlučio je da ostvari očev plan. Kontaktirao je stručnjake za hidrogeološka ispitivanja i dogovorio dolazak ekipe koja bi provjerila mogućnost izgradnje bunara. Rezultati su pokazali da na označenom mjestu zaista postoji podzemni sloj vode, iako je bio nešto dublji nego što je Ismet pretpostavljao.Uredi dom
Samir je zatim angažovao malu firmu za bušenje bunara i dogovorio da se radovi izvedu dok majka bude nekoliko dana kod njegove rođake u Travniku. Želio je da je iznenadi kada se vrati kući.
Međutim, plan se zakomplikovao kada je Mejra odbila otići kod rođake. Rekla je da ima previše posla oko vrta i da ne želi ostavljati kuću praznu. Samir je morao smisliti drugi način.
Zamolio je komšinicu Fatimu, jednu od rijetkih osoba koje su redovno pomagale Mejri, da je pozove na nekoliko dana u posjetu. Fatima je pristala i rekla Mejri da joj je potrebna pomoć oko pripreme zimnice. Starica je rado otišla, ne sluteći da se u njenom dvorištu priprema veliko iznenađenje.
Radovi su počeli sljedećeg jutra. Majstori su prvo uklonili staru krušku koja je već godinama bila suha i opasno nagnuta prema kući. Zatim su dovezli opremu za bušenje i počeli raditi na mjestu koje je Ismet označio u bilježnici.Materijal odmah
Posao je trajao nekoliko dana, a Samir je svakodnevno dolazio da provjeri napredak. Kada su konačno pronašli vodu, osjetio je ogromno olakšanje. Bunar je opremljen sigurnim poklopcem, ručnom pumpom i sistemom za odvod viška vode, a oko njega je izgrađena mala kamena ograda.
Samir je želio da bunar izgleda onako kako ga je njegov otac zamišljao. Zato je zamolio starog majstora Huseina, čovjeka s kojim je Ismet nekada radio, da napravi drvenu nadstrešnicu prema crtežu iz bilježnice.
Husein je pažljivo izradio svaki detalj i na jednoj gredi urezao mali znak u obliku polumjeseca i zvijezde, isti onaj koji je Ismet nekada stavljao na svoje alate. Kada je posao bio završen, Samir je stajao pred bunarom i dugo posmatrao očev znak, osjećajući da je na neki način završio posao koji je Ismet započeo prije mnogo godina.
Mejra se vratila kući ranije nego što je Samir očekivao. Fatima je morala otići u grad zbog porodičnih obaveza, pa je starica odlučila da se vrati i provjeri svoje kokoši.
Kada je ušla u dvorište i ugledala novi bunar, ostala je bez riječi. Nije znala da su radovi trajali nekoliko dana dok je bila odsutna, jer su komšije koje su učestvovale u pripremama odlučile sačuvati iznenađenje. Samir je tog jutra morao hitno otputovati u Sarajevo zbog poslovnog sastanka, pa nije bio prisutan kada je majka prvi put vidjela bunar.
Mejra je cijeli dan pokušavala saznati ko joj je napravio bunar. Otišla je do Fatime, koja se samo nasmiješila i rekla da će uskoro sve saznati. Zatim je pitala nekoliko komšija, ali niko nije želio otkriti tajnu.Istraži mineralogi
Čak je i Husein, kojeg je srela ispred prodavnice, tvrdio da ne zna ništa o radovima. Mejra je počela misliti da je riječ o nekom nepoznatom dobročinitelju koji ne želi priznanje.
Tek trećeg dana, dok je pažljivo posmatrala drvenu nadstrešnicu, primijetila je mali znak urezan u gredu. Odmah je prepoznala Ismetov simbol. Srce joj je snažno zakucalo, a pred očima su joj se pojavile uspomene na dane
kada je njen muž pravio bunare i na svakom ostavljao isti znak. Ušla je u kuću, pronašla staru bilježnicu koju je Samir ostavio na stolu i otvorila je na stranici s crtežom bunara. Kada je vidjela Ismetov rukopis i označeno mjesto pored kruške, shvatila je da je neko ostvario njegov davni plan.
Te večeri Samir se vratio iz Sarajeva. Kada je ušao u dvorište, zatekao je majku kako sjedi pored bunara, držeći očevu bilježnicu u rukama. Pogledala ga je i tiho upitala: „Sine, jesi li ti ovo napravio?“
Samir je sjeo pored nje i priznao da je pronašao očev plan i odlučio ga ostvariti. Ispričao joj je kako su stručnjaci provjerili podzemne vode, kako su majstori nekoliko dana radili i kako je Husein izradio nadstrešnicu prema Ismetovom crtežu.
Mejra je zaplakala i zagrlila sina. Rekla mu je da joj nije najvažnije što više ne mora nositi vodu iz dalekog bunara, nego što je osjetila da njen muž na neki način još uvijek brine o njoj.
Samir joj je odgovorio da je upravo to želio. Znao je koliko je otac volio majku i koliko ga je boljelo što nije stigao završiti bunar prije smrti. Sada je njegov plan konačno ostvaren.Water
Narednih dana vijest o novom bunaru proširila se selom. Ljudi koji su se ranije smijali Mejri počeli su dolaziti da ga vide. Neki su joj čestitali, dok su drugi pokušavali saznati koliko je Samir platio radove.
Međutim, starica nije željela govoriti o novcu. Samo bi se nasmiješila i rekla da je bunar napravljen prema planu njenog pokojnog muža i da joj je sin ispunio njegovu želju.
Jednog jutra pred njenom kućom zaustavio se stari komšija Mirsad, čovjek koji je nekada najglasnije ismijavao Mejru dok je nosila vodu. U rukama je držao dvije prazne kante i zamolio je da mu dopusti da napuni vodu, jer je njegov bunar presušio tokom suše.
Mejra ga je nekoliko trenutaka gledala, prisjećajući se svih uvreda koje je čula od njega. Zatim je otvorila kapiju i rekla mu da slobodno uzme koliko mu treba. Mirsad je spustio pogled i tiho joj zahvalio.
Kada je Samir saznao šta se dogodilo, predložio je majci da postave malu česmu s vanjske strane ograde kako bi i drugi mještani mogli koristiti vodu tokom sušnih mjeseci, pod uslovom da nalazi potvrde da je voda sigurna za piće.
Mejra je odmah pristala. Nekoliko sedmica kasnije česma je bila postavljena, a pored nje mala drvena ploča s natpisom: „Ismetov bunar – voda za svakoga kome je potrebna.“
Vremenom je bunar postao mjesto na kojem su se ljudi okupljali, razgovarali i pomagali jedni drugima. Mlađi komšije počeli su češće obilaziti starije mještane, donositi im namirnice i pomagati oko težih poslova.Kupi ukrase odmah
Mejra je i dalje živjela u svojoj staroj kući, ali više nije osjećala da je potpuno sama. Svakog jutra izlazila je u dvorište, spuštala kantu u bunar i s osmijehom gledala prema drvenoj nadstrešnici na kojoj je bio urezan Ismetov znak.
Jedne večeri, dok je sunce zalazilo iza planina, Mejra je sjedila pored bunara i posmatrala unuke koji su došli iz Njemačke na ljetni raspust. Djeca su se smijala i igrala oko stare kruške čije je mjesto sada zauzimao bunar.
Samir je sjedio pored majke i pričao im o djedu kojeg su jedva poznavali. Govorio im je kako je Ismet cijelog života gradio bunare za druge ljude i kako je uvijek vjerovao da voda treba biti dostupna svakome.
Mejra je slušala sina, a zatim pogledala prema nebu i tiho rekla: „Ismete, obećao si mi da više neću morati nositi vodu iz dalekog bunara. Trebalo je mnogo godina, ali si ipak održao riječ.“
Samir ju je zagrlio, a ona je osjetila kako joj se srce ispunjava mirom. Znala je da se ljubav ne završava uvijek onda kada čovjek ode s ovog svijeta. Ponekad ostane zapisana u staroj bilježnici, urezana u drvenu gredu ili skrivena duboko pod zemljom, čekajući dan kada će neko pronaći način da je ponovo donese na površinu.
KRAJ
